I am Setsuna

22. srpnja 2016. 1
I am Setsuna

Kada sam prvi put vidio trailer za ovu igru na E3-u,znao sam da nakon mnogo vremena dobivamo pravi klasični turn based RPG, ali to nije sve što smo dobili.

I am Setsuna je prvo i osnovno omagge spomenutom žanru i duhovni nasljednik hitova kao sto su Chrono Triger i Final Fantasy 1->10, u nekim trenucima možda i previše, zbog čega se čini da gubi svoj identitet dok igra na kartu izazivanja nostalgije. No krenimo redom, prvo što bih spomenuo, a kao jedan od većih pluseva je to što je istovremeno izišla na PC-u kao i na konzolama što uvelike pridonosi dostupnosti svim profilima igrača.

Grafički i vizualno Setsuna izgleda bajkovito i prekrasno, imate dojam kao da su najljepše slike tempera na platnu oživjele, efekti snijega koje pada sa drveća dok prolazite kraj njih, poplašenih ptica i raznih glodavaca koji trčkaraju okolo samo upotpunjuju dojam svijeta koji diše i živi oko vas. Dizajn likova NPC-a i monstera je također jedinstven. Ono što me obradovalo je to da je svaki grad imao svoje jedinstvene NPC-e bez ponavljanja skinova. Animacije pokreta su svedene na detalje koji vas nasmiju, npr. kada na ogromnog walrussa (morž) koji se inače cijelo vrijeme valja u snijegu, bacite ice magiju, on kihne :).

Kad smo kod snijega, ima ga i previše jer je skoro cijeli svijet u kojem se radnja odvija u nekom mini snježnom dobu (winter has come). Same animacije skillova i magija nisu ništa posebno i grandiozno, a opet su na neki način posebne dovoljno da nemate dojam već viđenog, a kao plus ni jedna ne traje duže od 3 sec. Većim djelom igra je svakako oku ugodna i nisam našao nekih prevelikih zamjerki, jer jednostavno igra se ne trudi vizualno biti više nego što jeste, a u okvirima u kojima je postavljena izgleda savršeno. Napominjem ipak da isto tako taj jedinstveni vizualni stil ipak neće svima biti dovoljno dobar… Kao što sam rekao glavni adut na koji su išli developeri jeste nostalgija trip, pa i u nekom vizualnom stilu.

Što se tiče audio djela igre, e sad tu se ima svašta reći. Uz glavni disk igre izišao je i paralelno i cd sa soundtrackom, po meni jedan od najboljih RPG soundtrackova koji sam ikada slušao, ne znam što izdvojiti, nego samo napomenuti obvezno poslušati… Na trenutke mi je bilo žao jer sam imao dojam da je potraćen na ovu igru, ne da igra ne zaslužuje to, nego da možda ipak nije toliko grandiozna, ali ponavljam, nikada nije ni imala namjeru to biti. Također combat u igri ima uz glazbenu i glasovnu podlogu svakog lika a i većih monstera, mada mi se na trenutak činilo da likovi previše stenju i melju sebi u bradu dok mlate nekoga po glavi, dok neki comboi i jači skillovi imaju jedinstvene rečenice koje se svaki put ponavljaju prilikom izvođenja istih. Na trenutke zna iritirati, tako da eto neka to bude minus što se audio djela tiče.

E sad srce svakog turn based RPG-a je već spomenuti sustav borbe – definitivno jedna od bitnijih stvari jer 70% same igre ćete provesti mlateći se s nekim. I tu dolazimo do moje možda jedine prave zamjerke… Kao što sam rekao sam cilj igre je bio probuditi one uspavane kompanije i izdavače koji su se izgradili na ovakvim igrama, a ipak ih s vremenom zaboravili i zapostavili, a neki čak i svoje slavne franšize ujebale sa eksperimentiranjem istih… I tu je moj problem s ovom igrom – a to je da su totalno kopirali sustav borbe Chrono Trigera… alo ono totalno bez da su išta oduzeli ili dodali! Iako je sustav borbe spomenute igre proglašen za top tri najboljih u ovom žanru i ide u korist nostalgija tripa, smatram da su mogli bar malo nešto dodati osim naoko korisnog momentuma (bar koji se puni napadima, max 3 i koji koristite pritiskom određene tipke sam tren prije nego landate udarac za dodatni efekt).

Sama igra traje između 20-25 sati ovisno da li samo letite naprijed prateći priču ili pak zavirujete u svaki kutaj i pričate sa svakim po tri puta, što je za ovaj žanr generalno prekratko ali opet nije rijetkost (Parasite Eve). Također nedostatak side questova pridonosi samoj kratkoći, mada je zbog toga vaša koncentracija skroz usmjerena na glavnu priču, koja je isto tako nostalgia trip (Yuna anybody).

Likovi su fino okarakterizirani i naći će se favorit za svakoga iako Sestsuna kao glavni lik definitivno prečesto pojede svu pažnju. Sve u svemu igra je imala jedan cilj i u tome je totalno uspjela. Da li je to dobro ili ne pokazat će vrijeme. Što se mene tiče uživao sam i dobio sam ono što se od ovakve igre i očekuje – te ju toplo preporučam svim ljubiteljima RPG-a.

kiki_autor

Jedan komentar »

  1. Marija 12. listopada 2016. at 00:38 - Reply

    Fina igrica sa simpatičnim detaljima.

Ostavi komentar »