StarCraft 2: Legacy of the Void

0
StarCraft 2: Legacy of the Void
  • Gameplay
  • Graphics
  • Sound
  • Fun factor

Epično, maestralno, neponovljivo ili samo još jedna koza muzara – riječi su kojima se može opisati zadnji dio drugog djela epične starcraft sage i nastavka jednog od najboljih RTS-a koji je poharao naše PC-e.

Dok sam igrao Legacy Of The Void (u nastavku LotV) , čudim se kako puno više zabave imam sada, uz najnoviju verziju šestogodišnje strategije u realnom vremenu iliti RTS-u, nego što sam to imao sa prvim izdanjem iste pod nazivom Wings of Liberty. Možda je to zbog farmanja levela novim herojima u novom co-op modu, možda zbog isto tako novog Archon moda, ili pak jedne sage, brilijante SF priče koja je došla svome kraju i to maestralno. Dok je Wings of Liberty kao prvi izdanak morao biti dostojan nastavak originalnom SC-u i Brood War expanziji, tako je i LotV morao biti nešto novo a opet nešto sto se apsolutno moralo uklopiti u već postojeću igru.

I uz sve rečeno opet sam negdje na početku, jer kako uopće recenzirati igru koja ima toliko strana na koje se raširila? Da li da se koncentriram na multiplayer i kompetitivnost istog, na solo utisak dok igram kampanju, archon mod, co-op… Ili da radije odradim sve dijelove jedan po jedan? Ili da samo kažem da je igra super zabavna bez detalja… ono – just go for it?

Starcraft je moja prva PC igra ikad, moj početak i uvod u svijet RTS-a. Nekako sam, što se tiče PC gaminga, radi njenog ogromnog utiska na mene i ostao najvjerniji tom žanru.

No negdje ipak treba početi pa sam se odlučio krenuti od co-opa.

Co-op misije su iznimno ugodno iznenađenje zahvaljujući zahtjevnom dizajnu i jedinstvenim herojima koji pružaju svoj ​​obrat na tri rase s kojima igrate. Postoji jedna posebno zanimljiva misija u kojoj vi i vaš co-op prijatelj kontrolirate bazu u središtu karte i morate je braniti od napada sa dvije strane dok istovremeno morate napadati uporišta neprijateljskih baza i presresti neprijateljske teretne konvoje. To bi mogla biti jedinstveno najbolja misija u StarCraft 2 još od Wings of Libertya i slavne zombi bitke od sumraka do zore. Varijacije vojske i napredovanje koje vam sa levelanjem vaših heroja donosi razne bonuse svako igranje čini novim i drukčijim iskustvom.

starcraft2-1

Igranje Terran inženjerom Swannom primjerice, je potpuno drugačije iskustvo od kontroliranja bilo kojeg drugog Terran heroja i vojske. Swann ima samo pristup skupim, high-tech oklopnim jedinicama i obrani sa turretima, što znači da je njegova vojska nevjerojatno moćna, ali guta resurse kao nitko drugi. Učenje korištenja svakog junaka i pokušavanje prelaženja raznih levela težine, čine co-op mnogo više nego samo usputnom zabavom . Co-op je proširen na tradicionalni PvP multiplayer i iako nisam siguran da će Archon način igre promijeniti ičije mišljenje o StarCraft multiplayeru, to je svakako jedna od novijih opcija za još više zabave. Dijeljenje kontrole nad jednom bazom i vojskom s prijateljem je više društveni i socijalni eksperiment uz kojeg vas čeka masu zabave ali i frustracija i deračine na frenda, a ponekad i puno urnebesnih situacija.

Sam način igre je ostao nepopustljiv i u istom brzom tempu koji je svojstven Starcraftu. Ne mogu reći da sam ikad bio u potpunosti na istoj stranici sa svojim saveznikom te sam u Archon modu više bio frustriran nego koristan, ali zbog toga nisam ništa manje uživao – štoviše pridonijelo je više samom utisku cijele igre. To ne znači da je Starcraft postao lakša ili pristupačnija igra, nego vam je samo dano više opcija da lakše naučite mehaniku same igre i njenu težinu, a ujedno se više ne osjećate toliko usamljeno u svojim počecima nego zajedno sa frendom rastete zajedno kao dobri RTS igrači. LotV donosi i nove jedinice na bojište za svaku multiplayer rasu, ali neke od njih imaju takve specifične probleme zbog kojih nisam baš imao toliko zabave koliko sam očekivao. Npr – Protoss Adept formira novu okosnicu za Protoss rush.

Koristeći novi teleportation skill otvaraju se  zanimljive nove strategije, dok strašan pretvarajući Liberator gunship čini isto za Terrane.  Ja sam imao problema s pronalaženjem prostora za Zerg Ravagera u mojim standardnim Zerg vojskama, ili zapošljavaju Protoss disrupcije kao ništa više od dosadne znatiželje i isprobavanja nove jedinice. Važno je napomenuti  da su obje ove jedinice vrlo mikro – intenzivne i mogu biti opasna distrakcija ako niste dorasli zadatku – ja pogotovo jer sam „kliker gamer“ i mrzim micromanagement. Za prosječnu vještinu igrača poput mene, jedinice poput terannovog  hit-and-run specijalističkog cyclona su novi načini upadanja u nevolju te bi bolje prošao držeći se dosadašnjeg standarda igranja i mete.  E sad, srž igre i razlog zašto bi ste kupili samu igru je kampanja i story mode koji konačno donosi kraj jedne sage koja je trajala 17 godina.

Sama kampanja je vrlo dobra, s puno zanimljivih načina možete mijenjati svoju vojsku (biranje između tri moćne varijacije na svaku jedinicu kao opcija uz postupno otključavanje i slobodno prebacivanje tih izbora po volji), ili pak Spear of Adun, vašeg galaktičkog broda koji vas iz orbite supporta ili pak pojačava sa vojskom. U svakoj od 22 LotV misije možete koristiti SoA (spear of Adun) sa pripadajućim mu sposobnostima koje prije svake misije možete posebno odabrati ovisno o potrebi same misije ili težini iste.

starcraft2-2

Single-player (i co-op) su također mjesto gdje ćete naći puno specijalnih jedinica za svaku frakciju. Moćni dragon, što je glavna osobina Protoss vojske u StarCraftu, vraća se u kampanju, kao i Brood War dark Archon, što može kontrolirati um neprijateljskih jedinica i okrenuti neprijateljsku vojsku protiv sebe. Vrlo je zabavno igrati s većinom jedinica koje su vam u ponudi, pogotovo jer one nisu namijenjene za uravnoteženu ni za konkurentnu igru, nego za osjećaj epičnosti dok desetkujete neprijatelje lakoćom pravog zapovjednika.

Što se tiče same priče kampanje, bez previše spoilanja mogu samo kazati da se Blizzard držao nekakvih osnovnih standarda gdje dobijete epičan kraj sa twistom i cliffhangerom koji im ostavlja opciju da jednog dana naprave nastavak. Naravno treba spomenuti i mnoge ingame cutscene koje samo upotpunjuju cijeli dojam i kao šlag na tortu je tu i par CGI filmića koji ostavljaju bez daha. Sve u svemu i nakon tjedan dana od završetka kampanje utisak je još tu u grudima – titra i treperi. Star Craft 2: Legacy of The Void mi je priuštio najviše zabave do sada koju sam imao u samom serijalu, možda i zato što je plići i pristupačniji igračima koji se ne žele u potpunosti usredotočiti na elitni dio natjecateljskog iskustva.

LotV je izazovni RTS kada to želite, ali također vam omogućuje da se zabavite gazeći AI s prijateljima i isprobavati nove jedinice.  LotV je igra koja je svjesna da je potrebno podjednako biti zabavan za casual kao i za pro kompetitivne igrače. Također da se ukratko dotaknem i predivnog  glazbenog djela igre, zbog kojeg sam se na trenutke uhvatio kako pojačavam zvuk igrajući misije jer sam imao osjećaj da me nabrijava na bolje igranje. Moram spomenuti i veliki broja novih mapa, zatim Arcade mode koji je community driven… Svega ima tu! Od StarCraft Pacmana, do čistokrvnih FPSa, pa čak i nekih pokušaja SC mmorpga itd. Mogao bih danima, ali kraja mora biti. Definitivno igra koja služi i treba služiti svima za primjer kako se kvalitetno do kraja odradi posao koji uveseljava mase od kojih živiš.

kiki_autor

Ostavi komentar »